U hotelu “Ada” u Gusinju organizirana je promocija promocija dvotomnog izdanje knjige Parole ili činjenice, “Za pravo, čast i slobodu Crne Gore” i četiri toma edicije “Bijela knjiga žrtava Sandžaka (1941-1945)”

Na promociji su govorili: akademik Šerbo Rastoder, muftija sandžački hfz. Abdurrahman ef. Kujević, Fehim Džogović, mr Novak Adžić kao i mr Sait Šabotić.

Novak Adžić istakao da mu je čast govoriti o djelima akademika Šerba Rastodera i Fehima Džogovića.

“Posebno vrijedno je poglavlje Rastodera koje govori o učešću ili neučešću Crne Gore u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, gdje se saznaje da je Crna Gora učestvovala u tri rata, a da je odbila da učestcuje ili je neposredno učestvovala u ratu na Kosovu.
S obzirom da to da se nalazimo na prostoru opštine Gusinje, jako je bitno naglasiti da je akademik Šerbo Rastoder objavio izvještaj koji govori o pokoljima koji su izvršeni ovdje na prostoru Plava i Gusinja kao i o masakru moji se ovdje dešavao. Toplo vam preporučujem da posjedujete ove knjige i pročitate ove izvještaje, kako biste vidjeli kako se Crna Gora branila i kako je branila svoje stanovništvo. Ovo troknjiže sadrži brojne priloge i radove akademika Šerba Rastodera i zaista mislim da je ovo njegovo kapitalno djelo kojim je zadužio historijsku nauku ne samo na području Crne Gore nego i šire. Mi smo od akademika Šerba Rastodera naučili samo da nas oduševljava svojim djelima i on je to i uradio.”

Mr Sait Šabotić naglasio da su naučna rasvetljavanje procesa iz prošlosti koje su ostavile posljedice koje dosežu do današnjih dana, oduvijek izazivala pažnju čitalačke javnosti.

“Događajima i unutar njih ljudima bavi se historijska nauka koja uvijek nudi nova otkrića. Historija se nikada ne ponavlja iako često čujemo da se historija ponavlja. Posmatrajući našu sadašnjost, poželjno je da znamo da prošlost nije mogla biti tako slavna i da moramo postaviti nova i drugačija pitanja da bismo je vidjeli u cjelini kako ispred, tako i iza zavjesa. Tada se vidi pravi život ali se otkriju i pravi pojedinci koji su se borili da običnim ljudima bude bolje, njih velika historija nekako zaboravi, da to nije tako uvijek upravo su ove knjige svjedoci. Zato je historijska nauka uvijek aktuelna jer ona znači stalno i novo traganje za vrijednostima, nova traganja su upravo i razlog zbog kojeg smo se večeras i sastali. Cijenjenim autorima zelim da nas obraduju sa nekom novom knjigom a siguran sam da oni nece dugo ni cekati.”

Fehim Džogović naglasio da je svoje desetogodišnje istraživanje vršio o svom trošku, te da mu nakon ovakvih reakcija čitalaca, nije nimalo žao.

“Otkud to da se ja bavim ovom tematikom kojom treba da se inače bave historičari? Počeo sam da pišem monografije o bratstvima i rodoslovlju. Tokom tih istraživanja o porijeklu čuo sam mnogo priča od starijih o užasima rata, te priče se nisu poklapale sa podacima iz knjiga i brojke umrlih su bile mnogo gore. Ovo istraživanje sam poceo prije 10 godine i napravio sam sposak jednog broja žrtava. Ponudio sam akademika Rastodera da uradi recenziju, on je to prihvatio i tražio da nastavim sa istraživanjem i dopunimo podatke kako bi oni bilo kompletniji. Ja sam ovdje obuhvatio sve žrtve bez obzira na bilo koju pripadnost jer svaka osoba je žrtva na neki način i to ne treba kriti, to treba govoriti bez obzira koliko ta istina bolna bila, kako se ne bi ponovila takva stradanja. Ovi podaci koje sam iznio nisu konačni jer teško je doći do konačnog broja, svi popisi koji su vršeni nisu totalno tačni i nema preciznih podataka.”

Akademik Šerbo Rastoder naglasio da zajedno možemo učiniti mnogo toga ali da pojedinično ne možemo ništa.

“Ja sam našao, objelodanio i preveo izvještaje koji se tiču Plava i Gusinja iz 1919. godine, neki od njih su bili poznati ali niko ih nije objavio, nikad ih niko nije preveo. Bio sam rastužen što se činjnice iz ovog izvještaja ne podudaraju do kraja sa onim što postoji kao neko sjećanje i priča ali ipak vas upozoravam da su ovi izvještaji nastali u vrijeme samog događaja, kao i svaki izvještaj, ne mora biti do kraja objektiva ali u svakom slučaju mora biti instruktivan i informativan i po tim izvještajima ovdje se ponovo 19. godine desila jedna velika tragedija. Edicija je planirana u 10 tomova, ako ja i Fehim poživimo , onda planiramo da 5. tom budu Pljevlja, 6. tom je Priboj, 7. tom je Novi Pazar, 8. tom su Prijepolje i Nova Varoš, 9. tom su Plav i Gusinje, eventualno Rožaje, vidjećemo kako će biti ali smo namjerni da napravimo nešto.”

Muftija sandžački hfz. Abdurrahman ef. Kujević naglasio da su Bošnjaci doživjeli da stanu u red organizovanih i zrelih naroda i da imaju svoju akademiju koja će ih voditi i predvoditi.

“Bošnjačka nacionalna fondacija je nastala kao jedna nasušna potreba naroda da finansira sve one projekte koji su od ključnog i vitalnog interesa za naš narod. Obzirom da su Bošnjaci kao narod više vijekova bili organizaciono neuvezani i institucionalno nepovezani, rezultat takvog hala su bili stravični događaji i jedan genocid u kontinuitetu koji je trajao vijekovima i koji je opećaćen genocidom u Srebrenici 1995. godine čiju ćemo godišnjicu za neki dan obilježiti. 90-ih godina kako vjersko i nacionalno buđenje i kako vjerska i nacionalna svijest raste među našem narodu, javila se velika potreba da se kroz institucije i kroz zajednicu zaštitimo i da zaštitimo ono što je najvrijednije u nama a to su istina, to su vrline i čovjek a naravno ono što čovjeka čini čovjekom je znanje koje je uljepšano moralom.”

(SANA)